Rođen sam 3. srpnja 1978. u Zagrebu, a po zanimanju sam ekonomist. U Zagrebu živim cijeli život. Odrastao sam u normalnoj obitelji i moje je djetinjstvo bilo lijepo koliko može biti. Ono što mogu ukratko reći za sebe je da sam sretan što živim i što sam rođen. U svom životu prošao sam dosta toga, puno stvari koje prođe svaki mladi čovjek koji živi u našem gradu i na ovoj Zemlji – usponi i padovi, razočaranja i oduševljenja. U Zagrebu sam završio osnovnu i srednju školu, a višu školu turizma završio sam u Opatiji. Navijam za Dinamo, volim sport, volim nogomet, imam puno dobrih prijatelja, dobar posao s natprosječnom plaćom, fenomenalan brak i najbolju ženu na svijetu, zdrav sam i sretan što živim. No, razlog zašto sve ovo pišem nije da bih naglasio ove lijepe stvari, nego želim istaknuti da sve ovo ne bi imalo smisla da se nije dogodio najljepši i najvažniji događaj u mom životu. O tome želim pričati.

Iako sam pohađao vjeronauk i bio solidan katolik od svoje desete godine, sve što sam znao o Bogu bilo je ono što su mi ispričali svećenici koji su sve to pročitali ili naučili iz svojih knjiga. Cijeli sam se život bojao smrti i tame koja nastupa iza nje. Zato mi je Katolička crkva pomogla da razmišljam o tome da ipak ima nade, a to je Bog o kojem se pričalo između svih drugih stvari. No, jednog dana moj dobar prijatelj pričao mi je da je osobno upoznao Isusa i da čita Novi zavjet koji je Božja riječ i kroz koji mu Bog osobno govori. Nisam mogao ostati ravnodušan prema istini koju sam čuo i odlučio sam ispitati ima li ova istina i za mene smisla. Uzeo sam u ruke Novi zavjet i počeo ga čitati. Nakon nekog vremena u očaju sam pao na pod jer sam spoznao da sam grešan i da kao takav ne mogu biti s Isusom. Kleknuo sam i isplakao se kao malo dijete u samoći i tišini svoje sobe i prvi put u životu iskreno zavapio Bogu. Tu večer, 21. siječnja 1994. godine, osobno sam upoznao Isusa Krista iz Nazareta, koji je umro za mene na križu Golgote prije 2000 godina. On je jednako živ kao što sam i ja danas dok pišem ovo svjedočanstvo. On je Bog i poznajem ga osobno, kao što poznajem svoju ženu, tatu i prijatelje. On je sa mnom do kraja života i ne samo to, više se ne bojim smrti jer je moj Gospodin Isus Krist uskrsnuće i život. Ne mogu umrijeti jer ni on nije mrtav. I čak kad me ovozemaljska smrt odvoji od Njega za jedan trenutak, u vječnosti ću biti s njim. Ne zato što mi je to netko rekao, nego zato što znam da je moj Gospodin Isus živ i zato što mi je dao život vječni, zato što vjerujem da je on Sin Božji i zato što vjerujem da je umro za moje grijehe i uskrsnuo od mrtvih.

To je središnji događaj u mome životu, koji je zasjenio sve lijepe i ružne trenutke koje sam imao u posljednjih 39 godina, s tim se ništa ne može mjeriti.