Search
Close this search box.
jevgenij voronov YL5ZDmdDNEY unsplash
Renato Hriberski

Renato Hriberski

“Bog je tako divan, tako dobar!”

''S petnaest godina ostao sam bez oba roditelja. Otvorio sam firmu koja je propala, nagomilali su se dugovi i ostao sam bez stana. Nisam vidio nikakvog drugog izlaza osim samoubojstva. Nisam znao da je đavo cijelo vrijeme bio prisutan i da me pokušao uništiti prije nego što sam upoznao Isusa Krista. ''

U životu sam prošao mnogo kalvarija, ali nisam znao zašto se baš meni to događa. Imao sam teško djetinstvo; roditelji su mi se rastali kad sam imao osam godina i otišao sam živjeti s majkom. Majka je zatim izgubila posao te sam s njom gladan lutao dvije godine dok ona nije psihički oboljela. Sud me tada uzeo od majke i otišao sam živjeti s ocem koji je tada pronašao ženu koja je bila ovisnica o alkoholu i agresivna. Ta me je žena od samog početka zlostavljala raznim prijetnjama, a onda je počela s udarcima uz prijetnju da ocu ne smijem ništa reći. Tukla me za svaku sitnicu koristeći sve što joj je došlo pod ruku kao što su klompe, staklene boce i sl. Uvijek sam imao modrice i lagao sam ocu kako sam se ozlijedio. Jednom sam završio na šivanju jer mi je rasjekla glavu, a ocu sam morao reći kako sam pao niz stepenice. Kada sam imao 14 godina, konačno sam joj se suprotstavio i rekao ocu sve i nakon toga smo se nas dvojica odselili.

Na žalost, stvari nisu krenule nabolje. Majka mi je završila u duševnoj bolnici, a otac mi je otišao na teren i smrtno stradao. S petnaest godina ostao sam bez oba roditelja. Otvorio sam firmu koja je propala, nagomilali su se dugovi i ostao sam bez stana. Nisam vidio nikakvog drugog izlaza osim samoubojstva. Nisam znao da je đavo cijelo vrijeme bio prisutan i da me pokušao uništiti prije nego što sam upoznao Isusa Krista. U takvom stanju otišao sam autom na jedno jezero usred noći, zavukao se u najveću šikaru u želji da sve okončam. Iako sam do tada Boga stavljao na zadnje mjesto, u tom trenutku sam mu zavapio iskreno i punim srcem. Bila je to najiskrenija molitva za spasenje iz dubine srca kada sam zazvao Isusa da me izbavi iz situacije u kojoj sam se nalazio. I tada dok sam molio tu žarku molitvu u suzama, doživio sam svoj prvi susret s Gospodinom. Slučajno sam prošao rukom preko prekidača za svjetla i upalio ih. Odjednom se šikara preda mnom pretvorila u neopisivo lijep vrt. Ugasio sam svjetla da dođem k sebi i uvjerio se da zaista to vidim i onda ih ponovo upalio i zaista je taj prizor još bio tamo. Uživao sam u trenucima takve ljepote koja me toliko smirila da više uopće nisam razmišljao o brigama, već samo o Bogu. Kroz glavu mi je prolazilo pitanje zaslužujem li ja sve to i misao koliko ljubavi Isus ima za nas gledajući naše grijehe. Razmišljao sam o tome koliko je moćan i koliko je u stanju učiniti za nas u svakom trenutku. Tada sam prvi puta shvatio da je Isus naša stvarnost i od tada mi nitko više ne može dokazati suprotno.

O tom iskustvu nisam nikome ništa govorio jer mi nitko ne bi vjerovao. No, moj se život uistinu promijenio i Bog mi je pomogao da riješim probleme. Moje molitve od te večeri bile su potpuno blagoslovljene. Dobio sam novi posao, zatvorio hrpu dugova, sagradio novi dom i živio normalno. Isus me vodio kroz život, ali ja to nisam razumio ni primijetio. Znao sam samo da mi je on pomogao da uspijem. U tom lagodnom životu počeo sam napuštati Isusa zaboravljajući što je sve učinio za mene i ne shvaćajući, krenuo sam krivim putem. No tek danas vidim da me Isus nije nikada napustio. Isus je jednostavno bio samo korak iza mene. Svjetovni je život pun grijeha i ako ne upoznate istinu i duhovni život, uživate u raznim lošim stvarima zbog kojih poslije patite.

Ja koji sam bio željan svega, postao sam laka meta đavlu  Bog me je pustio da pokušam živjeti bez njega i đavo me skršio. Tek tada je uzeo maha i to u kratkome razdoblju: doživio sam razdor u obitelji, ostao sam bez doma, doživio razdor i neuspjeh na svim poljima. Pitao sam se: „Pa zašto opet?“  Bio sam slijep od svijeta. Isus je znao što činim i znao je što će se dogoditi te je imao plan za mene. Jednoga jutra došao sam na posao i primijetio neka nova lica, prišao sam da se upoznam i primijetio nešto neobično na njima. Totalno su se razlikovali o drugih. Oči su im se caklile, ljubav i dobrota isijavale iz njih;  bilo je to za mene nešto posebno i tako smirujuće. Za doručkom bismo krenuli u razgovor i od alata i posla brzo bismo došli do istine o Isusu. Nisam mogao izdržati te sam prvi puta ispričao što mi se dogodilo. Vidio sam na njima da tu to ljudi puni Božjega duha. Saslušali su me pažljivo i posvjedočili svoja iskustva s Bogom. Osjećao sam se divno. To je bio jedan od najuzbudljivijih dana u mom životu. Danas su to moja divna braća. Kroz život sam dalje ostao u kontaktu s jednim od njih, Danijelom, koji bi mi pričao i pričao o Bogu, ali nekako u sebi nisam bio još spreman da čvrsto krenem s Isusom Kristom i to me je koštalo svih ovih nevolja.

Ponovo sam kleknuo na koljena i po drugi puta zavapio Gospodinu, plakao sam kao malo dijete i iz srca iskreno molio za pomoć. Odjednom je došao mir i jednostavna Božja ljubav je prošla kroz mene. Znao sam da je Bog tu i sve sam mu priznao. Već sutradan sve je krenulo na bolje. Znao sam da moram spoznati istinu. Bog mi je poslao nove ljude, opet kroz posao. I oni su mi govorili kako su oni upoznali Isusa preko Danijela koji je i meni svjedočio. Znao sam da Bog sve spaja i da se brine. Odmah sam, bez razmišljanja, pristao da dođem u crkvu iduće nedjelje. Na moje veliko iznenađenje tamo sam ugledao Danijela koji mi je rekao: „Molio sam Isusa za tebe da se pobrine i da te dovede.“ Primijetio sam prekrasne i ljude i pitao se: „Bože,pa zar nakon svega i ja to zaslužujem? Bog je tako dobar, tako divan!“ Samo mi se to motalo po glavi.

CCE text left

Dobrodošli u CCE

Prijavite se sa svojim korisničkim imenom ili email adresom i lozinkom, kako biste mogli koristiti usluge ovog web sitea.

CCE na društvenim mrežama