U životu sam prošao mnogo kalvarija, ali nisam znao zašto se baš meni to događa. Imao sam teško djetinstvo; roditelji su mi se rastali kad sam imao osam godina i otišao sam živjeti s majkom. Majka je zatim izgubila posao te sam s njom gladan lutao dvije godine dok ona nije psihički oboljela. Sud me tada uzeo od majke i otišao sam živjeti s ocem koji je tada pronašao ženu koja je bila ovisnica o alkoholu i agresivna. Ta me je žena od samog početka zlostavljala raznim prijetnjama, a onda je počela s udarcima uz prijetnju da ocu ne smijem ništa reći. Tukla me za svaku sitnicu koristeći sve što joj je došlo pod ruku kao što su klompe, staklene boce i sl. Uvijek sam imao modrice i lagao sam ocu kako sam se ozlijedio. Jednom sam završio na šivanju jer mi je rasjekla glavu, a ocu sam morao reći kako sam pao niz stepenice. Kada sam imao 14 godina, konačno sam joj se suprotstavio i rekao ocu sve i nakon toga smo se nas dvojica odselili.

Na žalost, stvari nisu krenule nabolje. Majka mi je završila u duševnoj bolnici, a otac mi je otišao na teren i smrtno stradao. S petnaest godina ostao sam bez oba roditelja. Otvorio sam firmu koja je propala, nagomilali su se dugovi i ostao sam bez stana. Nisam vidio nikakvog drugog izlaza osim samoubojstva. Nisam znao da je đavo cijelo vrijeme bio prisutan i da me pokušao uništiti prije nego što sam upoznao Isusa Krista. U takvom stanju otišao sam autom na jedno jezero usred noći, zavukao se u najveću šikaru u želji da sve okončam. Iako sam do tada Boga stavljao na zadnje mjesto, u tom trenutku sam mu zavapio iskreno i punim srcem. Bila je to najiskrenija molitva za spasenje iz dubine srca kada sam zazvao Isusa da me izbavi iz situacije u kojoj sam se nalazio. I tada dok sam molio tu žarku molitvu u suzama, doživio sam svoj prvi susret s Gospodinom. Slučajno sam prošao rukom preko prekidača za svjetla i upalio ih. Odjednom se šikara preda mnom pretvorila u neopisivo lijep vrt. Ugasio sam svjetla da dođem k sebi i uvjerio se da zaista to vidim i onda ih ponovo upalio i zaista je taj prizor još bio tamo. Uživao sam u trenucima takve ljepote koja me toliko smirila da više uopće nisam razmišljao o brigama, već samo o Bogu. Kroz glavu mi je prolazilo pitanje zaslužujem li ja sve to i misao koliko ljubavi Isus ima za nas gledajući naše grijehe. Razmišljao sam o tome koliko je moćan i koliko je u stanju učiniti za nas u svakom trenutku. Tada sam prvi puta shvatio da je Isus naša stvarnost i od tada mi nitko više ne može dokazati suprotno.

O tom iskustvu nisam nikome ništa govorio jer mi nitko ne bi vjerovao. No, moj se život uistinu promijenio i Bog mi je pomogao da riješim probleme. Moje molitve od te večeri bile su potpuno blagoslovljene. Dobio sam novi posao, zatvorio hrpu dugova, sagradio novi dom i živio normalno. Isus me vodio kroz život, ali ja to nisam razumio ni primijetio. Znao sam samo da mi je on pomogao da uspijem. U tom lagodnom životu počeo sam napuštati Isusa zaboravljajući što je sve učinio za mene i ne shvaćajući, krenuo sam krivim putem. No tek danas vidim da me Isus nije nikada napustio. Isus je jednostavno bio samo korak iza mene. Svjetovni je život pun grijeha i ako ne upoznate istinu i duhovni život, uživate u raznim lošim stvarima zbog kojih poslije patite.

Ja koji sam bio željan svega, postao sam laka meta đavlu  Bog me je pustio da pokušam živjeti bez njega i đavo me skršio. Tek tada je uzeo maha i to u kratkome razdoblju: doživio sam razdor u obitelji, ostao sam bez doma, doživio razdor i neuspjeh na svim poljima. Pitao sam se: „Pa zašto opet?“  Bio sam slijep od svijeta. Isus je znao što činim i znao je što će se dogoditi te je imao plan za mene. Jednoga jutra došao sam na posao i primijetio neka nova lica, prišao sam da se upoznam i primijetio nešto neobično na njima. Totalno su se razlikovali o drugih. Oči su im se caklile, ljubav i dobrota isijavale iz njih;  bilo je to za mene nešto posebno i tako smirujuće. Za doručkom bismo krenuli u razgovor i od alata i posla brzo bismo došli do istine o Isusu. Nisam mogao izdržati te sam prvi puta ispričao što mi se dogodilo. Vidio sam na njima da tu to ljudi puni Božjega duha. Saslušali su me pažljivo i posvjedočili svoja iskustva s Bogom. Osjećao sam se divno. To je bio jedan od najuzbudljivijih dana u mom životu. Danas su to moja divna braća. Kroz život sam dalje ostao u kontaktu s jednim od njih, Danijelom, koji bi mi pričao i pričao o Bogu, ali nekako u sebi nisam bio još spreman da čvrsto krenem s Isusom Kristom i to me je koštalo svih ovih nevolja.

Ponovo sam kleknuo na koljena i po drugi puta zavapio Gospodinu, plakao sam kao malo dijete i iz srca iskreno molio za pomoć. Odjednom je došao mir i jednostavna Božja ljubav je prošla kroz mene. Znao sam da je Bog tu i sve sam mu priznao. Već sutradan sve je krenulo na bolje. Znao sam da moram spoznati istinu. Bog mi je poslao nove ljude, opet kroz posao. I oni su mi govorili kako su oni upoznali Isusa preko Danijela koji je i meni svjedočio. Znao sam da Bog sve spaja i da se brine. Odmah sam, bez razmišljanja, pristao da dođem u crkvu iduće nedjelje. Na moje veliko iznenađenje tamo sam ugledao Danijela koji mi je rekao: „Molio sam Isusa za tebe da se pobrine i da te dovede.“ Primijetio sam prekrasne i ljude i pitao se: „Bože,pa zar nakon svega i ja to zaslužujem? Bog je tako dobar, tako divan!“ Samo mi se to motalo po glavi.